25.1.2018 / 19.00 / Veleposlanstvo Republike Hrvatske

Predstavljanje knjige, Georg Holzer und Zorka Kinda-Berlakovich (Hg.)

U povodu 175. obljetnice postojanja Matice hrvatske, kao i 50. obljetnice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, 25. siječnja 2018. održao se u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beču skup na temu Značenje i uloga hrvatskoga jezika u nacionalnoj književnosti i kulturi, a u okviru kojeg je predstavljena knjiga Radoslava Katičića: Konturen und Zusammenhalt der kroatischen Sprache. O knjizi su govorili priređivači, izv. sveuč. prof. dr. Georg Holzer i vsš. prof. dr. mag. Andrea Zorka Kinda-Berlakovich.

IProf. Holzer i prof. Kinda Berlakovich u su u svojoj prezentaciji ukazali na važnost publikacije za recepciju samosvojnosti i samostalnosti hrvatskoga jezika u Austriji. U tom je smislu težište stavljeno na 17 relevantnih tekstova Radoslava Katičića prevedenih na njemački jezik, namjenjenih «svima onima, poglavito na njemačkom govornom području, koji se sami podrobnije žele informirati o pitanju samosvojnosti hrvatskoga jezika ili informaciju o tome prenijeti drugima». (G. Holzer)

Knjiga je projekt Austrijskog društva za kroatistiku, koji se realizirao na inicijativu veleposlanice dr. sc. Vesne Cvjetković te uz novčanu potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Svezak je izdala Školska knjiga.

Predgovor

Samostalnost hrvatskoga jezika izvan Hrvatske, primjerice u Austriji, u raznim se područjima javnog djelovanja iz različitih razloga ne uzima u obzir u onoj mjeri koja bi mogla zadovoljiti hrvatske intelektualce zaposlene na tim područjima, a kojima je u stručnim raspravama, razgovorima s upravnim tijelima i u ostalim prilikama počesto teško uvjerljivo iznijeti svoje stajalište i argumente o hrvatskom jeziku na način koji bi sugovorniku bio razumljiv i koristan. Dok s jedne strane postoji izvjesna nesigurnost u argumentaciji, s druge se strane pretjeranom gorljivošću i nestručnošću u diskusijama promašuje cilj, čime se i u prvom i drugom slučaju ne uzima u obzir činjenica da, posebice u radovima Radoslava Katičića, već postoje ključni argumenti i nepristrane, objektivne znanstvene rasprave o relevantnim kriterijima.

Pozivati se, međutim, na radove Radoslava Katičića o hrvatskom jeziku do sada je bio tegoban posao jer su bili raštrkani po raznim publikacijama i pisani na raznim jezicima. Ove su izvanjske okolnosti pokazale koliko je neophodno napraviti izbor radova Radoslava Katičića, prevesti one koji nisu bili sastavljeni na njemačkom te ih sve zajedno ponovno objaviti u zasebnom svesku. Kada je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske potvrdio financiranje, plan se mogao početi realizirati; rezultat je pred vama. Knjiga bi trebala poslužiti kao vodič svima onima, poglavito na njemačkom govornom području, koji se sami podrobnije žele informirati o pitanju samosvojnosti hrvatskoga jezika ili informaciju o tome fundirano prenijeti drugima.

Opus Radoslava Katičića na ovu temu mnogo je bogatiji i raznovrsniji no što bi se na temelju ovoga malog sveska dalo naslutiti. Za opsežniju publikaciju nedostajalo je, nažalost, i vremena i sredstava. Ovdje je stoga riječ samo o antologiji, knjizi za čitanje, a ne o nečemu poput sinteze ili cjelovite publikacije koja bi predstavljala polazište za daljnja istraživanja. Ukoliko se, međutim, traži upravo ovakvo polazište, potrebno je proučiti cjelokupan Katičićev opus o ovoj temi, i to najbolje na originalnim tekstovima, budući da je ovdje djelomično riječ samo o prijevodima u kojima su mjestimice ispušteni neki dijelovi (označeni s [...]), kao što su, primjerice, neke napomene i bibliografski podaci. Takvo sveobuhvatno proučavanje Katičićeva opusa moralo bi uključivati i mišljenja Katičićevih suputnika, poput Dalibora Brozovića, ali i njegovih oponenata, poput Pavla Ivića.

Pojedinačni prilozi razvrstani su prema godinama njihova prvog objavljivanja. Na taj način knjiga prati, pa makar samo fragmentarno i nepotpuno, povijest političkoga tretmana hrvatskoga pitanja sa svim ograničenjima i popuštanjima, razočaranjima i nadama s kojima se u naporima oko priznavanja samosvojnosti hrvatskoga jezika suočavalo prije uspostave hrvatske državnosti, a s kojima se, još uvijek ili opet ponovno, suočavamo i danas, nakon „obrata“, odnosno međunarodnoga priznanja Hrvatske. U tom smislu svaki članak u ovoj knjizi odražava atmosferu vremena u kojemu je nastao te daje uvid u danas više-manje zastarjelu borbu za inkluzivnu zajedničkost, u koju su Hrvati željeli unijeti svoj jezični izričaj kao dio vlastitoga jezičnog naslijeđa, a da pritom nisu prisiljeni puristički se odreći svega hrvatskog koje istodobno nije bilo i srpsko. Radoslav Katičić nikad nije istupao protiv inkluzivne zajedničkosti, već se protivio tendencijama purizma u odnosu na književni i standardni hrvatski jezik, koji je za cilj imao njegovo razbaštinjenje i svođenje na srpsko(-hrvatski zajednički presjek. Za prijevode su se pobrinuli Franjo Čamba, Oliver Schoißwohl, Zorka Kinda-Berlakovich, Sabine Pawischitz i Dora Katičić-Müller. Ja sam prijevode pregledao i preradio ono što je bilo potrebno, dozvolivši si na pojedinim mjestima veću lektorsku slobodu. Da sam na raspolaganju imao više vremena od onoga predviđenog ugovorom s donatorom, sigurno bih u daljnjim čitanjima još toga preformulirao. No knjiga, i ovakva kakva jest, može poslužiti svrsi. Bilo kako bilo, zasluge idu prevoditeljskom timu, ali krajnja odgovornost leži na meni.

Urednik i urednica zahvaljuju se navedenim prevoditeljima na njihovu uistinu rijetkom trudu, Sylviji Richter, Katarini Dorkin Križ i Silviji Buczolich na administrativnoj i organizacijskoj pomoći, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske na financiranju ovoga projekta, izdavačkoj kući Školska knjiga i njezinu ravnatelju, dr. sc. Anti Žužulu, na odgovornoj i spontanoj spremnosti da objave ovu knjigu i izdavačkim kućama koje imaju autorska prava na radove sabrane u ovoj knjizi, a koje su besplatno dale odobrenje za ponovni tisak, odnosno objavljivanje prijevoda. Izdavačke kuće imenuju se pod naslovom svakog članka, čak i onda ako je pravo u međuvremenu pripalo autoru.

Bez idealističke predanosti svih imenovanih osoba i institucija, ova se knjiga ne bi mogla realizirati.

Beč, u rujnu 2017. Georg Holzer