Bečka škola povijesti umjetnosti i hrvatska znanost o umjetnosti - Izlaganje prof. dr. sc. Milana Pelca
9.3.2017 / 19.00 sati / Veleposlanstvo Republike Hrvatske
Austrijsko društvo za kroatistiku u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske organiziralo je 9. ožujka 2019. u prostorijama Veleposlanstva u Beču izlaganje ravnatelja Instituta za povijest umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, prof. dr. sc. Milana Pelca, na temu Bečka škola povijesti umjetnosti i hrvatska znanost o umjetnosti.
Gostovanje prof. dr. sc. Milana Pelca u Beču ostvareno je u okviru projekta „Godina kulture Hrvatska – Austrija 2017.“ uz potporu austrijskog Saveznog ministarstva za Europu, integraciju i vanjske poslove.
Profesor Pelc izlagao je o utjecajima Bečke škole povijesti umjetnosti na hrvatsku znanost o umjetnosti (povijest umjetnosti) u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća koji se mogu usporediti s utjecajima koje je na svjetskoj razini imala Firenca u 16. ili Rim u 17. i 18. stoljeću. Bečka škola povijesti umjetnosti doživjela je svoj procvat nakon Prvog svjetskog rata, osobito u zemljama Dunavske Monarhije čiji su se studenti školovali u Beču. U svojem se izlaganju dr. sc. Milan Pelc posebno osvrnuo na djelovanje znanstvenika Bečke škole povijesti umjetnosti iz druge polovice 19. i s početka 20. stoljeća koji su se bavili istraživanjem hrvatske umjetničke baštine.
U tom je kontekstu istaknuo doprinos osnivača i prvog profesora povijesti umjetnosti na bečkom sveučilištu Rudolfa Eitelbergera von Edelberga, koji je napisao studiju o studiju o srednjovjekovnim spomenicima u Dalmaciji te bitno utjecao na institucionalni razvoj povijesti umjetnosti u Hrvatskoj. Eitelbergerov najpoznatiji učenik Izidor Kršnjavi osnovao je u Zagrebu Odsjek za povijest umjetnosti, a prema bečkom modelu utemeljio je i Muzej za umjetnost i obrt. Eitelberger i njegovi kolege znatno su doprinijeli razvoju hrvatske povijesti umjetnosti i izvršili velik utjecaj na njezin razvoj u 20. stoljeću.
O osobi
Dr. sc. Milan Pelc od 2003. godine ravnatelj je Instituta za povijest umjetnosti HAZU u Zagrebu. Težišta njegova znanstvenog djelovanja jesu povijest vizualne kulture i tradicionalnih slikovnih medija, posebno tiskovne grafike, starija teorija likovne umjetnosti te umjetnost ranog novog vijeka u Hrvatskoj. Autor je velikog broja značajnih publikacija, među kojima su: Illustrium imagines. Das Porträtbuch der Renaissance, Leiden 2002.; Pismo. Knjiga. Slika. Uvod u povijest informacijske kulture, Zagreb 2002.; Povijest umjetnosti u Hrvatskoj. Renesansa, Zagreb 2007.; Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Zagreb 2012.; Theatrum humanum. Illustrierte Flugblätter und Druckgraphik als Spiegel der Zeit. Beispiele aus dem Bestand der Sammlung Valvasor des Zagreber Erzbistums, Ostfildern 2013..